Roza krijesta u sivilu primitivizma: Punk nije umro u Sarajevu

Punk's not dead predstavlja jedan od najsnažnijih i najdugovječnijih krikova subkulturnog otpora. Iako na prvi pogled djeluje kao jednostavna tvrdnja o preživljavanju muzičkog pravca, njena simbolika zadire duboko u društvenu i političku sferu. Svojim likom to je još jednom pokazao i Kenan. Nažalost, ni druga strana ne miruje.

Na društvenim mrežama čekaju oni koji ne znaju šta je punk, naoružani arsenalom uvreda na račun tuđeg fizičkog izgleda. Čekaju ljudi koji profesionalno mrze već decenijama. Oni koji ne biraju riječi. Koji nemaju tako bogat rječnik kao Kenan, ali znaju napisati "neznam" sastavljeno i vješto umetnuti "j" između "i" i "o". Čekaju oni koji su društvo u kojem stasaju Kenan i njegovi vršnjaci srozali do nepodnošljive dubine. Čekaju stranački botovi koji se prodaju "za fesa". Čekaju digitalni kreatori sa kupljenim osnovnim školama. Čekaju "vjernici" koji mrze cijeli svijet, tuku žene i bacaju veš-mašine u rijeke. Čekaju oni koji slušaju Ćane da ga nazovu "horozom".

"Punk is not dead" simbol je borbe protiv društvene ravnodušnosti. One ravnodušnosti koja je okovala ovaj narod. Ravnodušnosti koja ne bira ime ni vjeru – osvojila je sve. One koja je "herojske narode" pretvorila u obične kukavice koje gaze i šutaju kako žele, "vanjskom" i "na volej". Ništa joj ne mogu ni Jablanica, ni Gračanica, ni Tuzla, ni Zenica. Zakovala je te ljude – koji misle da su najpametniji, a ne znaju napisati prostu rečenicu – u svijet vlastite zablude, sebičluka i mediokritetstva.

Čitajte: "Narkomana puno Sarajevo i olosa ucenici vidili od srbije pa prenose u BH olisi" "Kakva je ovo zivotinja na protestima ja ovo jos nisam vidijo ni u biologiji ovo lici na jednog protestanta koji sazaljeva dva mlada zivota" "Otkud Indijanci u Sarajevu"

Dosta!

Naravno, u Kenanovu odbranu na društvenim mrežama stalo je i stotine onih koji znaju da irokeza ne znači da si narkoman. Da to što ne izgledaš kao neko drugi nije problem, nego sloboda. Da to što čitaš knjige nije grijeh. Da to što znaš da govoriš nije toliko neuobičajena pojava.

Jedna roza krijesta sa protesta zaslužila je da pojasnimo onima koji žele razumjeti (i koji se možda mogu promijeniti) da Punk neće umrijeti sve dok postoje nepravda, klasne razlike ili gušenje individualnosti. On ostaje relevantan kao mehanizam odbrane i kanal za iskazivanje nezadovoljstva. Čini se da bi svi trebali biti punkeri, bez obzira na frizuru. To je stanje uma, a ne kožna jakna. To je poruka, a ne čizme ili pirsing.

Punk is not dead! Iako su se mnogi ponadali da je umro u gradu koji je odavno ogrezao u primitivizam, on se ponovo pojavio – ovaj put sa rozom krijestom i hiljadama drugara koji se različito češljaju. Neko ima kraću kosu, neko dugu. Nekome je kovrdžava, a nekome ravna. Nekome je crna, nekome smeđa. Svi oni, bez obzira na stil, žele isto: da žive u boljoj, prosperitetnijoj i poštenijoj zemlji.